FRAN VILJEVAC
07.12.2019.
Kratki portret Frana Viljevca, našeg klupskog “Tsitsipasa”, objavio je Virovitički list u papirnatom i web izdanju koji možete pogledate na niže navedenom linku.
SENIORSKO-VETERANSKA EKIPA U 2019.G.
*** nedostaju još fotografije Jure Duvnjaka, Damira Jušte i Dine Kurečića.
UTORKAŠI & ČETVRTKAŠI
Juki, Denis, Kizo, Božo, Mirko, Zic, Davor, Zlatko, Cico, Vlado, Damir, Zvona, Siki, Bjeli, Dragec,…, samo je dio plejade igrača koji dugi niz godina svaki utorak i četvrtak poslijepodne, u različitim kombinacijama, igraju na sva tri klupska terena. Stotine odigranih mečeva, neki vrhunski, neki manje vrhunski, pa i oni koje bi svi najbolje zaboravili, izvrsni i neponovljivi potezi, lucidna rješenja, sportski fer-play, tu i tamo, statistike radi, anti fer-play, genijalna teniska i životna razmišljanja i doskočice kako na operativnom, tako i na taktičkom i strateškom nivou, teniska imaginacija i nepredvidivost koja je svojstvena samo pravim znalcima tenisa, širok vokabular i kreativnost u lingvističkom izričaju, sve su to odlike utorak/četvrtak poslijepodnevnih termina. Osim igrača, u svemu nabrojanom, uživali su i mnogobrojni gledatelji koji, manje ili više, često znaju uživati u vrhunskim predstavama teniskih majstora utorkaša & četvrtkaša, a da pri tome nikada nisu morali platiti niti jednu lipu za ulaznice, osim što su ponekad, ali to je uglavnom rijetko, protratili svoje slobodno vrijeme. Budimo realni, pored takvih majstorija u i oko tenisa koje su nam utorkaši i četvrtkaši podarili, onaj razvikani Roland Garros djeluje kao anemično i dosadno nabijanje teniske loptice bez ikakve nepredvidivosti i napetosti. Ok, tu i tamo se možda ne zna tko će biti pobjednik, ali ostalo je sve uvijek isto. Igrači samo igraju, 99% vremena šute, bez strasti, gledatelji gledaju, bez strasti, ponekad zaplješću, sudac sudi, bez strasti, … i to je to. A utorkaši i četvrtkaši, …, vrtlog strasti i emocija… još i sada se ne zna za nemali broj mečeva, tko zna kada odigranih, tko je u stvari pobijedio, koja je lopta bila dobra, koja nije, tko je što rekao ili što je mislio reći, tko je trebao pobijediti, a tko nije, tko nikad ne donosi loptice, tko ovo, tko ono, … jednom riječju tenis u svoj njegovoj punini i ljepoti. Tko ne vjeruje, neka dođe u utorak ili četvrtak poslijepodne na terene 1, 2 ili 3, tu se uvijek ima što za vidjeti, a i čuti!
Malu galeriju utorkaša od 16.04.2019. možete vidjeti u nastavku.
VLADO BIJUK
Što reći o mladom lavu veterana TK “Tvina” ? Teško da je itko od dobrih poznavatelja tenisa mogao predvidjeti tako munjeviti uspon jednog tako mladog tenisača, koji je još do prije par godina samo stidljivo, iz prikrajka promatrao veteranske mečeve, skupljao sličice veteranskih zvijezda, lijepio njihove postere na zidu svoje sobe i maštao o tome kako će jednog dana i on osvojiti svoj prvi turnir. Iako mu nije bilo lako, nekada je znao autom doći na meč, a vraćati se biciklom, nikada nije gubio vjeru u svoj talent. Svaki poraz shvaćao je kao zalog svojih budućih uspjeha i nikada se nije dao obeshrabriti. Jednom riječju, imao je svoj san. San, koji mu se polako počeo ostvarivati. Prve stidljive pobjede, počele su biti sve učestalije, kako u singlu tako i u paru. Iako su se pobjede i porazi učestalo izmjenjivali, sve više je mečeva završavao ozarena lica. A i onda, kada je gubio, a toga je bilo sve manje i manje, nikada nije klonuo duhom. Znao je da je svaki poraz ustvari majka budućih pobjeda. Tako je i bilo. Upornost, talent, želja, volja i izvanredne fizičke i mentalne predispozicije nisu mogle, a da od njega ne naprave ništa drugo do vanserijskog igrača. Sve više je pobjeđivao, ostvarivao dobre rezultate i osvajao pehare i medalje. I u klupskom dijelu, pokazao se kao izvanredan i zahvalan igrač koji nikada nije odbio poziv selektora niti je ikada imao prigovore na njegove odluke koje ponekad i nisu bile pravične prema njemu. Time je pokazao da nije samo veliki tenisač nego i veliki sportaš. Kao kruna njegove dosadašnje karijere, postao je kapetan i selektor veteranske ekipe TK “Tvin”. Naravno, i tu je nastavio s uspjesima, i kao igrač i kao selektor. Osvojeno je 1. mjesto u 2009.g. no zbog nesportskih spletki, zasluženo 1. mjesto izgubljeno je za zelenim stolom. No, to i tako ne umanjuje njegove zasluge koji je ugradio u taj uspjeh veterana TK “Tvina”. I taman kada je postao igrač od kojeg su svi strepili i kojeg su svi htjeli izbjeći u svom dijelu žrijeba te kada je postao miljenik navijača, dogodilo se ono što se često događa s tako izvanserijskim talentima. Naime, stigla je nemoralna ponuda koju on nije mogao odbiti, pa je morao promijeniti sredinu. I tako, otiš’o nam Vlado ! Dugih 6 mjeseci bili smo bez njegovih maestralnih izvedbi, nije bilo onih poteza koji dovode navijače na mečeve, one njegove poznate gracioznosti i strasti s jedne strane, a mirnoće i ledene koncentracije s druge strane, nije bilo tih briljantnih servisa od kojih je strahovao i seizmološki zavod, nije bilo onog poznatog vica u igri i njegove markantne pojave koja je u naš veteranski tenis unosila i dašak holivudskog glamura, jednom riječju, nedostajalo je sve ono što je samo Vlado mogao. Na sreću, nije sve bilo tako crno, njegov izostanak je bio samo privremen, i nakon pola godine sve je opet bilo po starom. Ali sada je to bio Vlado s dodanom kvalitetom. Metropola je na njega utjecala i u kvalitativnom i kvantitativnom smislu (posebno oko pojasa) tako da je nakon preskočene sezone u 2010., u novu 2011. ušao potpuno psihofizički spreman. Sezona je dobro počela, ali tada dolazi opet ozljeda i sezona je završila vrlo krivudavo. No, kada se podvuče crta, može se reći da je sezona bila ipak uspješna usprkos svim problemima koji se pojavljuju kod profesionalaca. A kako po onoj staroj, slika govori više od tisuću riječi, u nastavku je dana mala, ali slatka galerija briljantnih trenutaka našeg mladog lava…
