Portreti

Što reći o mladom lavu veterana TK “Tvina” ? Teško da je itko od dobrih poznavatelja tenisa mogao predvidjeti tako munjeviti uspon jednog tako mladog tenisača, koji je još do prije par godina samo stidljivo, iz prikrajka promatrao veteranske mečeve, skupljao sličice veteranskih zvijezda, lijepio njihove postere na zidu svoje sobe i maštao o tome kako će jednog dana i on osvojiti svoj prvi turnir. Iako mu nije bilo lako, nekada je znao autom doći na meč, a vraćati se biciklom, nikada nije gubio vjeru u svoj talent. Svaki poraz shvaćao je kao zalog svojih budućih uspjeha i nikada se nije dao obeshrabriti. Jednom riječju, imao je svoj san. San, koji mu se polako počeo ostvarivati. Prve stidljive pobjede, počele su biti sve učestalije, kako u singlu tako i u paru. Iako su se pobjede i porazi učestalo izmjenjivali, sve više je mečeva završavao ozarena lica. A i onda, kada je gubio, a toga je bilo sve manje i manje, nikada nije klonuo duhom. Znao je da je svaki poraz ustvari majka budućih pobjeda. Tako je i bilo. Upornost, talent, želja, volja i izvanredne fizičke i mentalne predispozicije nisu mogle, a da od njega ne naprave ništa drugo do vanserijskog igrača. Sve više je pobjeđivao, ostvarivao dobre rezultate i osvajao pehare i medalje. I u klupskom dijelu, pokazao se kao izvanredan i zahvalan igrač koji nikada nije odbio poziv selektora niti je ikada imao prigovore na njegove odluke koje ponekad i nisu bile pravične prema njemu. Time je pokazao da nije samo veliki tenisač nego i veliki sportaš. Kao kruna njegove dosadašnje karijere, postao je kapetan i selektor veteranske ekipe TK “Tvin”. Naravno, i tu je nastavio s uspjesima, i kao igrač i kao selektor. Osvojeno je 1. mjesto u 2009.g. no zbog nesportskih spletki, zasluženo 1. mjesto izgubljeno je za zelenim stolom. No, to i tako ne umanjuje njegove zasluge koji je ugradio u taj uspjeh veterana TK “Tvina”. I taman kada je postao igrač od kojeg su svi strepili i kojeg su svi htjeli izbjeći u svom dijelu žrijeba te kada je postao miljenik navijača, dogodilo se ono što se često događa s tako izvanserijskim talentima. Naime, stigla je nemoralna ponuda koju on nije mogao odbiti, pa je morao promijeniti sredinu. I tako, otiš’o nam Vlado ! Dugih 6 mjeseci bili smo bez njegovih maestralnih izvedbi, nije bilo onih poteza koji dovode navijače na mečeve, one njegove poznate gracioznosti i strasti s jedne strane, a mirnoće i ledene koncentracije s druge strane, nije bilo tih briljantnih servisa od kojih je strahovao i seizmološki zavod, nije bilo onog poznatog vica u igri i njegove markantne pojave koja je u naš veteranski tenis unosila i dašak holivudskog glamura, jednom riječju, nedostajalo je sve ono što je samo Vlado mogao. Na sreću, nije sve bilo tako crno, njegov izostanak je bio  samo privremen, i nakon pola godine sve je opet bilo po starom. Ali sada je to bio Vlado s dodanom kvalitetom. Metropola je na njega utjecala i u kvalitativnom i kvantitativnom smislu (posebno oko pojasa) tako da je nakon preskočene sezone u 2010., u novu 2011. ušao potpuno psihofizički spreman. Sezona je dobro počela, ali tada dolazi opet ozljeda i sezona je završila vrlo krivudavo. No, kada se podvuče crta, može se reći da je sezona bila ipak uspješna usprkos svim problemima koji se pojavljuju kod profesionalaca. A kako po onoj staroj, slika govori više od tisuću riječi, u nastavku je dana mala, ali slatka galerija briljantnih trenutaka našeg mladog lava…