Pobjedom u Đurđenovcu osvojeno 1. mjesto i plasman u A grupu Lige SiB!

Odigravanjem zaostalog susreta 4. kola protiv domaćina TK “Đurđenovac” završena je ovogodišnja veteranska liga. Bez obzira na vrućinu i važnost susreta, naša ekipa je beskompromisnom igrom pod mudrim vodstvom zamjenika kapetana Bože, uvjerljivo svladala domaćina s 6:1 i s nova tri boda potvrdila prvo mjesto! Slijedeće godine, po drugi put u 14 godina sudjelovanja u veteranskoj ligi, igrati ćemo A ligu i potruditi se da ovaj put ne plešemo samo jedno prvoligaško ljeto 😉 .

Konačna tablica i rezultati B Lige veterana SiB za 2017.g.

1. KOLO – 13/14.05.2017.                                                            

2. KOLO – 20/21.05.2017.

3. KOLO – 27/28.05.2017. 

4. KOLO – 03/04.06.2017.

5. KOLO – 10/11.06.2017.

Trenutna tablica

Novi domaći bodovi, pobjeda protiv TK “Vinkovci 3” 

Prvi domaći bodovi – pobjeda protov TK “Rokovci”

Nakon dva gostovanja, konačno je uslijedilo i prvo domaćinstvo u ovogodišnjoj ligi. Gosti su nam bili, sada već ustaljeni B-ligaši, TK “Rokovci-Andrijaševci” iz Rokovaca. Gosti su došli s malim, ali jakim snagama, kao i uvijek dobro raspoloženi. Po sunčanom i toplom vremenu, prvo su krenuli mečevi druge, treće i četvrte ploče. Prvi bod osvojio je na četvrtoj ploči kapetan domaćina kojem je očito odgovarao suh i prašnjav terene na trojci i, više rezultatski nego igrački, uvjerljivo je dobio s 6:0 6:1 solidnog Željka Nikolića. Juki je na trećoj ploči, nakon 6:3 u prvom setu, i vodstva od 5:2 u drugom, malo zakomplicirao meč i izbrusio živce, kao i uvijek mnogobrojnim domaćim navijačima, ali se na kraju ipak smirio i s 7:5 osvojio naš drugi bod i povećao naše ukupno vodstvo na 2:0. Da se susret vrati u neizvjesnost, pobrinuo se, a tko će drugi nego gostujući kapetan Mario Orešković, u Virovitici poznatiji pod umjetničkim imenom Mariofil. Mudro je fizički iscrpio našeg Damira velikog (Gvojić) koji ima već uobičajene probleme s koljenima. Iako je naš igrač dobio prvi set s uvjerljivih 6:1, drugi set je bio druga priča u kojem je Mario(fil) s 6:2 izjednačio na 1:1 i odveo meču produženi tie break. Kao i svaki TB, tako je i ovaj bio lutrija, u kojem su kuglice bile na strani gostiju te je sa zasluženih 10:8, Mario je osvojio prvi bod za svoju ekipu i tako smanjio rezultat na 1:2. Srećom, naš veteranski as Zvona, opet je bio na visini zadatka, i u zanimljivom meču u kojem je imao kvalitetnog protivnika s druge strane, Stjepana Kulića, s 6:1 6:2 donio nam je vodstvo od 3:1. Da opet sve ne bude jednostavno, pobrinuo se  Ivan Miličević, prva violina gostiju koji je s 6:2 6:3 dobio našeg Gogija. Bez obzira na poraz, treba posebno istaknuti kako je Gogi pokazao kako se bori za boje svojeg kluba jer je na meč došao direktno nakon odigranog i dobivenog polufinala “Acinog memorijala” koji se igrao na terenima Tk “Didon” znajući da ga za nekoliko sati još čeka i tamošnje finale. Usprkos svemu Gogi se sportski borio, ali bolje nije mogao. Tim više što je gostujući prvi igrač igrao zaista izvanredno tako da na njegovu pobjedu, bez obzira na navedene okolnosti, nema primjedbe. U svakom slučaju, palac gore za Gogija i njegovu srčanost. S obzirom da smo nakon pojedinačnih mečeva poveli s 3:2, za konačnu pobjedu bio nam je potreban samo jedan bod iz parova. Kada su na terene izašli naš prekaljeni parići, Dragec/Zvona i Božo/Kizo, teško je bilo očekivati da nećemo uspjeti doći do pobjede. Tako je i bilo, prvo je naš prvi par Dragec/Zvona s uvjerljivih 6:1 6:1 protiv para Šebalj/Kulić donio nam vodstvo od 4:2, a zatim sve potvrdio drugi par Božo/Kizo 6:1 6:3 protiv para Miličević/Nikolić za ukupnu pobjedu od 5:2 i nova dva boda. Nakon svega, nitko nije bio nezadovoljan. Kao i uvijek kada su u pitanju susreti između nas i naših dragih gostiju iz Rokovaca, sve je proteklo u prijateljskom i sportskom ozračju, preostalo je samo provjeriti tvrdnju da li je Juki majstor za roštiljem kao što je i majstor na terenu. Provjera je uspjela 🙂

Ovaj put je Velika postala “mala”!

Samo tri dana nakon uspješnog starta i pobjede u derbiju protiv TK Belišća, u nedjelju 21.05.2017. ponovno smo išli na gostovanje, ovaj put u Veliku. Kao i obično, kada se ide u Veliku, traži se “karta više”, a tako je bilo i ovaj put, devet mjesta i devet igrača. Iako je tijekom noći bilo vrlo loše vrijeme, uz dogovor s domaćinima koji su po pitanju vremena uvijek bezgranični optimisti, prema utvrđenom rasporedu, krenuli smo s prve dvije ploče od 10 h. Izuzetno jak vjetar stvarao je velike probleme svim igračima, a u nekim trenucima činilo se kako je gotovo nemoguće igrati. No, prema rezultatima prva dva meča, izgleda da taj vjetar ipak bio nama u leđa, a ne našim domaćinima. Prvo je Vit rutinski na petoj ploči osvojio prvi bod i ponovno se dokazao kao naš najsigurniji igrač. Za razliku od njega, Jura je odigrao vrlo težak meč na prvoj ploči i u potpuno neizvjesnoj i uzbudljivoj završnici produženog tie breaka s 10:8 osvojio naš drugi bod. Zatim s uslijedili mečevi Gogija i Sikija na trećoj i drugoj ploči. Kao i Vit, Gogi je potvrdio svoju formu i uvjerljivo svladao Tomislava Prpića, dok je Siki, još uvijek nepotpuno oporavljen, na drugoj ploči, nešto teže osvojio za nas četvrti bod, isto protiv Prpića, ali Tomislava. Vodstvom od 4:0 osigurali smo pobjedu, ali i mečevi koji su uslijedili imali su važnost jer su nam bile potrebne barem još dvije pobjede kako bi osvojili i dodatni bod koji se dobija za pobjedu od 6:1 ili 7:0. Iako nije mirisalo na dobro, kapetan je ponovno uspio iščupati produženi tie break kao i Jura s 10:8. Nakon što su Vlado i Zvona sigurnom i čvrstom igrom dobili prve parove i doveli nas u vodstvo od 6:0, sve je bilo jasno, osvojili smo i treći bod. Šećer na kraju je bio naš genijalni dvojac, Kizo & Božo, koji su upisali još jednu “recku” na dršci svojih reketa i tako nas doveli do maksimalne pobjede od 7:0. Iako smo prema rezultatu, trebali ostati gladni i žedni, bilo je baš suprotno. Kao i uvijek u Velikoj, usprkos našoj “negostoljubivosti” na terenu, domaćini su nas više nego gostoljubivo ugostili tako da smo do Virovitice “hvatali zrak”. No, kao što se (ne)vidi iz rezultata, domaćin nam je ipak napravio malu “spačku” jer, uslijed našeg općeg veselja događajima na i oko terena, nismo dobili zapisnik. Iz tog razloga se neke rubrike prazne, ali i to će biti uskoro popunjeno čim od legende Strileta dobijemo kopiju zapisnika u kojem piše: TK “Nevoljaš” Velika – TK “Tvin” Virovitica 0:7!

Drama u Belišću!

Nakon pomalo nesportskog poraza u kvalifikacijskom susretu protiv TK “Požega”, u srijedu 17.05.2017. veteranska ekipa odigrala  je prvi susret ovogodišnje lige u grupi B. Iako se radilo o susretu prvog kola, s obzirom na odnos snaga u grupi B, sve je upućivalo da će to biti možda i odlučujući meč protiv direktnog konkurenta u još jednom pohodu na viši rang. Usprkos važnosti susreta, ponovno je ekipa bila posložena prema starom beskompromisnom pravilu “svi igraju”. Prekrasno vrijeme i staro rivalstvo obećavalo je da će to biti još jedan u nizu uzbudljivih međusobnih susreta, ali da će biti baš toliko dramatično i zanimljivo, to nitko nije mogao pretpostaviti.

Iako je početna faza prva četiri meča ukazivala kako će domaćin imati lak posao i ostvariti laganu pobjedu, kako to već obično biva u tenisu, sve se u tili čas zakompliciralo i na kraju se pretvorilo u pravu dramu. Krenimo redom, od prve table gdje je nastupio naš novi član, debitant Jura protiv domaćeg prvog igrača Marka Ringela. Iako je Jura dugogodišnji igrač seniora i iza sebe ima respektabilan broj mečeva u različitim kategorijama, igranje za veterane je sasvim nešto drugo. Tu nije kao u seniorima, dođe se, odigra se meč, izgubi ili pobjedi, odmah se sve zaboravi i ide dalje. Veteranski mečevi traju malo dulje, prvo se “igra” prije mečeva, zatim u meču, a onda se još sve analizira poslije meča, nekad danima i tjednima, a često i godinama (to se odnosi na one veterane koji nemaju problema s pamćenjem). Vjerojatno uslijed debitantske treme, Jura je igrao vrlo izjednačen meč u kojem je u početku bilo sve otvoreno, da bi u konačnici ipak s 6:4 6:2 naš debitant upisao svoju i našu prvu pobjedu i doveo nas u vodstvo od 1:0. Ne sumnjamo da će Juri ova pobjeda biti upisana zlatnim slovima u njegovom sportskom almanahu, naravno, ako ga ima. Na žalost, zbog ozljede Sikija i nespremnosti za singl, Vlado se na drugoj ploči morao suprotstaviti odličnom drugom domaćem igraču Velimiru Grginacu. Rezultat od 0:6 1:6 dovoljno govori o dominaciji domaćeg igrača te je tako rezultat izjednačen na 1:1. Treća tabla donijela je dvoboj između domaćeg kapetana Mire Špoljarića i Denisa, koji se, nesretnim spletom okolnosti pred sam početak meča ukočio u leđima i na jedvite jade završio svoj meč tako da rezultat od 0:6 0:6 nije nikakvo iznenađenje. I kada je Zvonko na četvrtoj tabli izgubio od Josipa Andračića s 3:6 3:6, sve je izgledalo vrlo tmurno jer smo u tom trenutku gubili s 1:3, a još je trebao uslijediti posljednji singl u kojem su se sastali Vit i domaća peta tabla Pero Benković. U tim trenucima, našem igraču nitko nije davao baš velike šanse, dapače, domaćini su praktički već uknjižili taj bod s kojim bi osigurali konačnu pobjedu. No, Vit je, uobičajeno mislio malo drugačije i svojom poznatom igrom prisilio domaćeg igrača na bezbrojne neprisiljene greške i s uvjerljivih 6:1 dobio prvi set. U tim trenucima dok se igrao taj posljednji singl, s obzirom da domaćin ima četiri terena, mogli su se već igrati parovi jer smo mi već unaprijed imali određene igrače. No, domaći nisu htjeli igrati dok se ne završi posljednji singl jer im je naglo splasnuo optimizam nakon prvog seta. Nije bilo druge, nego da se čeka završetak i tog posljednjeg susreta jer to pravila predviđaju osim ako se ekipe ne dogovore drugačije. Drugi set je donesao ravnopravan meč u kojem se domaći igrač ipak pribrao i pokazao svoju kvalitetu i s 6:4 izjednačio na 1:1 u setovima. Tada je uslijedio uzbudljivi odlučujući produženi tie-break u kojem je naš Vit ponovno pokazao pilotski čelične živce i s 10:7 došao do pobjede protiv favoriziranog domaćeg igrača i tako smanjio ukupan rezultat na 2:3.

Kao i mnogo puta prije, ponovno su parovi bili ti koji trebaju odlučiti konačnog pobjednika. Naši parovi su bili spremni, unaprijed određeni, prvi par Siki – Juki i drugi, Božo – Kizo. I umjesto da se krene s igrom, dolazi do spora između domaćeg kapetana i našeg zamjenika uslijed tumačenja pravila odnosno načina kako se slažu parovi. Kako je naš kapetan bio bolestan i nije bio u Belišću, sva odgovornost je bila na našem dokapetanu Boži. Problem je nastao zbog tvrdnje domaćeg kapetana kako Božo i Kizo, obojica iz kategorije +55 ne mogu igrati zajedno već da s njima mora igrati netko mlađi odnosno da sva četiri igrača u parovima moraju biti iz različitih kategorija. Kako je naš prvi par odgovarao toj tvrdnji (Siki +40 i Juki +45), s Božom ili Kizom je trebao igrati netko iz kategorije +30/35 ili +50. Kako u tom trenutku nismo imali nikoga iz kategorije +50, a iz kategorije +30/35 imali smo samo Juru, sve je bilo jasno tko, prema tvrdnjama domaćina, može igrati. I tada se u Boži budi ona iskra svojstvena samo velikim igračima i još većim strateškim genijima. Iako kao iskusan pravnik potpuno svjestan da smo mi u pravu, usprkos nedvosmislenim primjerima pojašnjenja pravila, u djeliću sekunde shvaća kako domaćini, ustrajavanjem na pogrešnoj primjeni pravila, sami sebi kopaju rupu. U tili čas, Božo je u svojim malim sivim stanicama osmislio genijalnu strategiju za koju su neke poznate epizode iz povijesti, npr. rušenje mosta na Neretvi kada je Tito nasamario okupatore ili ona malo starija, kada su Grci pomoću onog poznatog konja, osvojili Troju, poprilično otrcane i plošne amaterske priče. Dakle, Božo je potpuno svjestan svega, odlučio da će se pretvarati kako je i on u dvojbi oko spornog pravila, i uz lagani otpor ipak pristati na zahtjev domaćeg kapetana da on i Kizo ne mogu igrati zajedno. Naravno, onako kako se on i Kizo razumiju na terenu tako je i izvan terena, te Kizi nije trebalo više od šest sekundi da shvati Božinu genijalnu ideju. Holivudskom transformacijom počeo se pretvarati i glumiti kako je ljut što je Božo popustio domaćem kapetanu i što on neće moći igrati. Cijela ta genijalna igra izvan terena našeg genijalnog para zavarala je domaćeg kapetana jer je on bio uvjeren kako su Božo i Kizo stvarno najbolji par na sjevernoj polutki zemljine kugle. Istina, nije to daleko od istine, ali tu i tamo se nađe neki par, isključivo kada oni imaju loš dan, loše vrijeme, loše teren, loše ovo ili ono, koji ih natambura. I nakon cijelog natezanja oko tog spornog pravila, Božina majstorija s dvostrukom rotacijom je uspjela. Domaći kapetan je zagrizao mamac, odlučeno je da Kizo ne igra, a umjesto njega upada Jura. Logično, to nas je “oslabilo” jer umjesto igrača +55, igra nam igrač +30, školovan, aktivni senior i koji je dobio singl na prvoj ploči. No, Kizo glumi i dalje uvrijeđenu princezu, Božo umjesto okomito, pravila tumači vodoravno, sve kao ide na mlin domaćinima, a iza brda ih čeka Božina zamka, kombinacija srušenog mosta i Trojanskog konja. I tada, konačno, počinju parovi. Na dva terena, istovremeno igraju naš prvi par Siki/Juki protiv Rengela i Andrejeva i naš “oslabljeni” drugi par Jura/Božo protiv domaćeg kapetana i Andračića. Nama su potrebne obje pobjede, domaćinima samo jedna. Ali naša oba para su na visini zadatka, i iako su oba meča izjednačena, naši dobivaju prve setove i time još više unose nervozu u domaće redove. Istovremeno, Vlado, izuzetno tehnički potkovan (ne mislimo sada u teniskom smislu, to je jedna druga tema) osigurava live stream rezultata za ostatak ekipe koja je u Virovitici i šire. Napetost je na terenu i u publici, ali naši se ne daju smesti. Prvo naš drugi par s 6:3 6:4 osigurava izjednačenje, da bi nam u u ključnom meču, još nedovoljno oporavljeni Siki i samuraj Juki, s dvaputa po 6:4 6:4 donijeli odlučujući bod i pobjedu u derbiju!

I tako se još jednom pokazalo kako važi ona stara narodna “Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada”. Naravno, pri tome uopće nije sporno da su domaćini imali neke loše namjere nego jednostavno nisu dobro proučili pravila, a i budimo realni, mogao se taj spor riješiti puno elegantnije i na zadovoljstvo svih. Ovako je ispalo kako je ispalo, domaćini nisu računali da imaju posla sa starim i prekaljenim liscem Božom i slatinskim John Wayneom Kizom. Koliko su se Božo i Kizo uživili u svoje uloge, dovoljno govori i činjenica kako su još nekoliko dana poslije susreta i dalje pričali svoju priču. Božo je i dalje govorio kako su domaćini ipak bili u pravu, a Kizo je i dalje bio uvrijeđen i rekao da on više neće igrati. Tipičan sindrom nemogućnosti izlaska iz uloge koji je karakterističan za vrhunske glumce, što naši Božo i Kizo sasvim sigurno i jesu. Uostalom nije im ovo niti prva predstava koju su tako vrhunski odigrali, sjetimo se samo gostovanja u Iloku. Uglavnom, nakon dva-tri dana uvjerili smo ih da je sve gotovo i da više ne trebaju glumiti tako da je sada sve u redu, Božo i Kizo dalje igraju zajedno, a gostovanje u Velikoj koje je uslijedilo, ponovno je vratilo stvari na svoje mjesto. O tome uskoro…