Rezultati i tablica veteranske lige 2013

Raspored i rezultati veteranske lige za 2013.g.

1. KOLO – 11/12.05.2013                                                            

2. KOLO – 18/19.05.2013

3. KOLO – 25/26.05.2013 

4. KOLO – 01/02.06.2013

5. KOLO – 15/16.06.2013

TABLICA LIGE 2013

 Legenda: O – odigrani mečevi / P – pobjeda / I – porazi / MR – meč razlika / B – osvojeni bodovi

Napomena: Rezultati 7:0 i 6:1 boduju se za pobjedu 3 boda, a za poraz 0 bodova. Rezultati 5:2 i 4:3 boduju se za pobjedu 2 boda, a za poraz s 1 bodom.

Pobjeda za 2.mjesto – TK “Rokovci” – 16.06.2013.

U posljednjem kolu ovogodišnje lige gostovali smo, po prvi put, kod TK “Rokovci-Andrijaševci”. Iako je bio izuzetno vruć dan naši prekaljeni veterani ponovno su se borili do posljednjeg atoma snage što je na kraju rezultiralo uvjerljivom pobjedom od 6:1 i osvajanjem tri nova boda koja su nam donijeli drugo mjesto u konačnom poretku i priliku da kroz dodatne kvalifikacije uđemo u viši rang. Susret protiv pretposljednje ekipe iz višeg ranga odigrati će se u proljeće slijedeće godine, neposredno prije početka nove sezone. Na žalost, izvještaj i galerija fotografija s meča u Rokovcima još uvijek nisu dostupni. Ekipa u sastavu Siki, Zvonko i Vladek, koja je bila zadužena za izvještaj i fotke, još uvijek se nije vratila u Viroviticu već lutaju negdje u poznatom bermudsko-slavonskom trokutu Čepin-Đakovo-Vinkovci. Iz pouzdanih izvora (D.G.) doznali smo da im se pri prolasku kroz to područje pokvarila navigacija (svjetski poznati model “Njak-njak 1957”) pa su zalutali i još uvijek se negdje vozaju po šumama i gorama ravne Slavonije. Čim se vrate, izvještaj i fotke slijede s posebnim osvrtom na njihovo lutanje lijepom našom. Za utjehu, slijede rezultati: 

 Sve se vraća, sve se plaća – TK “Županja” – 02.06.2013.

Prvi put smo pobijedili TK “Županja” ! Ovo bi bio najsažetiji sažetak našeg gostovanja u 4. kolu u Županji. Međutim, ovu pobjedu vrijedno je prepričati iz više razloga. Pa, krenimo redom. Nakon nedoumice, ići ili otkazati gostovanje zbog vremenskih neprilika, ipak je odlučeno da ćemo ić, ponovno se pouzdajući u našu tvrdoglavost i vjeru kako ćemo odigrati susret prema planu. Ozbiljnost s kojom smo pristupili ovom meču pokazuje i činjenica da su vozači bili kapetan i dokapetan kako bi spriječili bilo kakva skretanja sa zadanog pravca što nam se ponekad znalo dogoditi ,eto baš jednom kada smo išli na gostovanje u Županju ( Damire sjeti se :)). Također, u staro jato vratio se Dragec i tako nam unio dodatnu sigurnost u vidu taktičko-teoretske pripreme meča. Cijelim putem su nas pratili oblaci, ali to su bili ono dobroćudni i sve je ukazivalo da bi nedjelja mogla lijepo proći. Nakon što smo stigli i malo se osvježili te popričali s domaćinima došlo je vrijeme za početak mečeva. Kako domaćin ima sedam terena, svih pet singlova je krenulo u isto vrijeme. Prije nego se posvetimo analizi mečeva važno se prisjetiti prošlogodišnjeg meča. Ukratko, u svim singlovima smo dobili prvi set da bi na kraju osvojili samo dva boda jer smo tri preostala izgubili u tri tie-breaka ! Ali, zato postoje revanši ! Ovaj put ćemo krenuti od pete ploče gdje je povratnik Dragec imao težak zadatak protiv legende od tenisača, Pere Klaića. Rezultat od 4:6 4:6 upravo govori kakav je bio meč, samo dvije-tri lopte su mogle odvesti meč u drugom smjeru, no ovaj put je Pero bio bolji. Na četvrtoj ploči je isto bila velika borba između A.U.R. (autora ovih redaka) i Tome. U taktičkom nadmudrivanju i beskonačnom prebacivanju, sreća je bila pomalo na našoj strani pa smo tako izjednačili na 1:1. Trojka je donijela sraz između Jukice i Maria kojeg naš Božo ne pamti po dobru sa zadnjeg gostovanja (imao je set i 3:0 i sve na kraju prosuo). Na žalost, Jukica nije imao ni takvu priliku jer je domaći igrač bio sigurniji i precizniji tijekom cijelog meča iako je drugi set ponudio neku nadu ali vrlo kratkotrajnu. U tom trenutku smo gubili s 1:2 i nije baš izgledalo da ćemo uspjeti doći do pobjede. Ali prava drama tek slijedi. Prvo je Gogi na drugoj ploči nakon 6:1 u prvom setu neshvatljivo stao u drugom setu i dozvolio da ga protivnik lako dobije s 6:0. U takvom razvoju situacije nije bilo lako odigrati odlučujući tie-break koji je na kraju Gogi doslovce iščupao i s 11:9 donio nam izjednačenje na 2:2. I dok su svi mečevi bili gotovi, na centralnom terenu i ploči br. 1 igrao se izvanredan meč između našeg Vladeka i domaćeg Marka. Prvi set je protekao u domaćem bombardiranju naše mlade nade pa rezultat od 4:6 i nije bio tako loš i nudio je nadu da će se nešto promijeniti u novom setu. Srećom, uz ogradu je bio Dragec pa je Vlado bio opskrbljen sa svim mogućim savjetima i podrškom što se na kraju pokazalo i presudnim. A drugi set ? Vlado se totalno opustio i prihvatio otvorenu igru pa je uz greške njegovog protivnika ubrzo došao do vodstva od 5:0. I kada su se već svi pripremali na produženi tie-break, Vlado opet komplicira situaciju i njegov protivnik niže 4 uzastopna gema. Srećom po nas, Vladek je nekako skupio snagu i s 6:4 doveo meč na početak. U tom trenutku je gledalište već bilo obilno popunjeno s domaćim i gostujućim navijačima pa je atmosfera bila uzavrela. Tie-break nije dobro počeo za Vladeka, vidjelo se da je bio jako umoran, i njegov protivnik je neprestano  agresivnom igrom bio u vodstvu i tako došao do 9:7 i dvije meč lopte. Bila je to teška situacija, ali bez obzira na sve, nekako se osjetilo u zraku da  Vladek to može stići izvući jer se cijeli meč borio do zadnjeg atoma snage. I upravo se to dogodilo. Prvo je u teškom poenu nakon defanzive hrabro prešao u ofenzivu i smanjio na 8:9. Ipak, ostala je još jedna meč lopta i to na servis njegovog protivnika. U dugačkom poenu Vlado se zadnjim snagama branio i izdržavao silne napade s osnovne linije njegovog protivnika da bi na kraju jednu tešku loptu krajnjim naporom jedva prebacio preko mreže gdje se već nalazio njegov protivnik i kada se činilo da će to biti siguran poen za domaćina, dogodio se promašaj i izjednačenje na 9:9 ! Vladina upornost se isplatila. Tada su svi naši navijači već bili gotovo sigurni da ovaj meč Vlado više ne može izgubiti. Tako je i bilo jer je prvo, nakon ponovno višekratnih teških izmjena, poveo s 10:9 a zatim manirom velikog igrača odservirao prvi dobar servis koji je protivnik bacio u aut … i 3:2 za nas ! Nema šta, svaka čast Vladeku, kako je Dragec mudro primjetio, konačno su se isplatila sva naša ulaganja u njega. Eto, samo na putu do Županje u njega smo uložili oko 25 kn (buhtle, slanci, peciva, banane, čokoladice, sokovi – sve je to potamanio kao hrčak na zadnjem sjedalu, dok je riješio svoj dio onda je prešao na Jukicino sljedovanje !). Dva luda tie-breaka od 11:9 za nas i bili smo tako blizu pobjede ali trebao nam je još jedan bod u igri parova. Kako se domaći igrač trebao malo “rekuperirati i galvanizirati”, naš prvi par Dečak/Gurović morao je pričekati početak igre. Ali zato je par Kizivat/Jeremić već bio potpuno spreman  jer su ih s druge strane čekali Nikolić Ilija/ Pero Klaić. Svi smo vjerovali da će naš legendarni par pobijediti i tako dokazati da je onaj poraz od prije tri dana samo jedan mali kiks prouzročen Božinim umorom. Početak nije dao naslutiti takav rasplet jer su domaćini poveli s 2:0. Ali, čim su naše legende dostigle radnu temperaturu sve se potpuno okrenulo i sa šest uzastopnih gemova osvojili su prvi set. Drugi set opet počinje kao i prvi, s 2:0 za domaćina i ponovno naš par ubacuje u brzine više pa su nakon velike borbe okrenuli na 4:2 za nas. I kada smo svi očekivali da će mirno privesti meč kraju, ponovno se meč počeo komplicirati. Domaćini okreću na 5:4 za njih, zatim mi izjednačujemo na 5:5, domaćini ponovno vode s 6:5, zatim imaju dvije set lopte ali naši se ne daju i dovode set u tie-break. Naši loše otvaraju prve poene i ubrzo je 6:2 za domaćina i imaju četiri set lopte. Međutim, Božo i Kizo se opet bude i dolaze do 6:6 ali dalje nije išlo i s 8:6 domaćini izjednačavaju na 1:1 u setovima. I tada dolazi današnji treći produženi tie-break. Dva smo dobili s 11:9, možemo li i treći ? Pa, ako smo prošle godine izgubili tri, zašto ove godine ne bi dobili tri ? Pitanje i odgovor su logični, samo što nemaju veze s onim što se događa na terenu. Tim više, jer je na prvom terenu par Dečak/Gurović izgubio prvi set s 3:6 a u drugom nakon 2:0 ponovno gubi s 2:3 i pobjeda u tom meču izgleda sve dalje pa sva nada ostaje na našim prekaljenim pretorijancima, Boži i Kizi. Na žalost, ponovno loše otvaraju meč, gube s 5:2 i kada su već svi izgubili nadu, ponovno se vraćaju u meč i dolaze na 5:5. Tada tek slijedi drama. 6:5, 6:6, 7:6, 7:7, 7:8, 7:9, 8:9, 9:9, 9:10, 10:10, 11:10,….. i ……… 12:10 !!!! Tie-break, set, meč, susret ! Sve se vraća, sve se plaća. Tri tie-breaka: 11:9, 11:9, 12:10 ! Može li biti slađa pobjeda od takvog raspleta ? Možda, da smo i onaj četvrti meč dobil u tie-breaku s, recimo, 20:18 🙂 . Vodstvo od 4:2 i konačna pobjeda je meč našeg prvog para gurnulo u drugi plan pa nas poraz od 3:6 4:6 i nije mogao previše oneraspoložiti. I tako su nas sretne i zadovoljne, domaćini počastili s ručkom i pokazali kako se uzvraća gostoprimstvo. Omogućili su nam lijepo vrijeme, slatku pobjedu, ukusan ručak i tako nam i više nego uzvratili za naše prošlogodišnje domaćinstvo. Hvala im. Sada smo 1:1, a slijedeći put kod nas igramo ozbiljno :D. Vedri i nasmijani krenuli smo u Viroviticu analizirajući događanja u mečevima. Naravno, morali smo napraviti strateški predah u Slatini kako bi još jednom svatko rekao poneku pametnu o onom što je bilo i što slijedi ! A slijede nam Rokovci, moglo bi biti zanimljivo to posljednje kolo pogotovo ako ekipa bude opet ovako raspoložena (u i izvan terena) kao danas !

Velika borba i domaći poraz – TK “Vinkovci III” – 30.05.2013.

Bez obzira na nepovoljnu vremensku prognozu u dogovoru s gostujućim kapetanom Đurom odlučili smo da ćemo iskoristiti blagdanski dan i probati odigrati meč 3. kola veteranske lige. Na žalost, nekih 15-ak minuta prije nego su gosti stigli, počela je dosadna i nimalo bezazlena kiša. Iako su informacije sa stranica DHMZ-a govorile kako padaline neće biti tako obilne da se susret ne bi mogao odigrati, tmasto i zatvoreno nebo nije odavalo takav rasplet situacije. Ništa nam nije preostalo nego da se pripremamo za mogući meč svatko na svoj način. Nekoliko slika u galeriji govori kako je to izgledalo. Kiša je gotovo dva puna sata neumorno padala i kada smo već polako počeli gubiti nadu (iako smo se stalno tješili s radarskim snimcima s interneta kako ipak ima nade u smirivanje vremena) ključnu ulogu je odigrao naš vrač Božo i s jednostavnim indijanskim plesom i čarolijom jednostavno natjerao kišu da prestane. Kao i mnogo puta prije, teren br. 3 je pokazao svoju kvalitetu tako da se, bez obzira na količinu pale kiše, nakon smirivanja vremenske situacije odmah moglo krenuti s igrom. Isto tako, dva meča su se odmah mogla igrati na terenima kod Šulentića i zato javno pohvaljujemo majstora od terena g. Krstu. Jedinica i dvojka su zahtijevali sanaciju pa je služba održavanja terena na čelu sa šefom Jukicom preuzela stvar u svoje ruke tako da se i tamo u kratkom roku moglo prići odigravanju mečeva. Ostala je još bojazan da nas kiša neće potjerati što bi nas dovelo u vrlo tešku situaciju za odigravanje susreta. Srećom, to se nije dogodilo. Slijedi kratka analiza odigranih mečeva.

Krenimo od terena br. 3 gdje je naš as Vlado ponovno pokazao svoju dobru formu i nakon početne nervoze i 0:3 nanizao uzastopnih 9 gemova i sigurnom igrom nam donio prvi bod. Pokazalo se da je domaći teren ipak prednost jer mu se protivnik nikako nije mogao prilagoditi signalizaciji i prometu koji se odvijao kao zvučna i vizualna kulisa kraj njihova terena. Vjerujemo da će na tom križepuću uskoro niknuti još jedan kružni tok tako da će Damir slijedeći put imati bolje uvjete za igru :). Na terenu br.2 sastali su se Božo i Branko. Uslijed nekih iznenadnih otkaza u našoj ekipi Božo je morao neplanirano igrati singl ali je kao pravi dokapetan i odgovoran član ekipe podmetnuo svoja leđa (i bolesno koljeno). Na žalost, njegova požrtvovnost i srčanost ovaj put nisu dali rezultat jer se namjerio na boljeg protivnika ali je kralj Tvinove prašine još jednom dokazao kako se bori za boje svog kluba. Trenutni rezultat od 1:1 se ponovio i na dva terena kod Šuleta gdje je naš Jukica na prvom terenu imao dobru priliku za osvajanje prvog seta (vodstvo 5:4) ali je nakon preokreta Boška na osvajanje seta od 7:5 sve otišlo u krivom smjeru i konačnih 1:6 drugog seta. Šteta za prvi set, ali Jukica nema što žaliti jer se namjerio na izvanrednog igrača. Da bi se rezultat vratio u ravnotežu, Gogi je opet pokazao “zidarsku” ulogu tj. glumio je zid od kojeg su se vraćale sve lopte njegovog vrlo dobrog protivnika koji nije nalazio prava rješenja za nešto više od časnog poraza 4:6 2:6. Upravo zbog rezultata od 2:2 meč na terenu br.1 bio je od izuzetne važnosti za rasplet cijelog meča. Sastali su se kapetan domaćih (autor ovog teksta koji upravo čitate) i drugi gostujući Damir. Nakon prvog seta u kojem je sve bilo u znaku pokušavanja domaćeg igrača da s nekim polu-napadima i aktivnom igrom na mreži ostvari prednost, mirnoća, pokretljivost i strpljivost gosta rezultiralo je s 6:3 za Damira. Drugi set je počeo u malo racionalnijoj igri domaćina pa je sve do 5:3 izgledalo da će se igrati odlučujući produženi tie-break. No tada dolazi do neobjašnjivog pada u igri domaćeg kapetana i Damir preokreće rezultat na 6:5. Ipak, dolazi do izjednačenja na 6:6 i malog tie-breaka koji gost puno bolje otvara i dolazi do velike prednosti od 5:2. No, preokretima nije kraj, jer je domaćin nanizao 4 uzastopna poena i vodstva od 6:5. Ni tu nije bio kraj, slijedi izjednačenje pa još dvije domaće set lopte i konačnih 10:8 za nas i izjednačenja na 1:1. Produženi tie-break je bio vjerni odraz cijelog meča. Rezultat je bio neprestano blizu izjednačenja ili izjednačen tako da je u konačnici presudila mirnoća i preciznost gosta koji je s 10:8 zaključio meč i zasluženo pobijedio. Rezultat od 3:2 za goste više nam nije ostavljao nikakve dileme jer su nam trebale obje pobjede u parovima. No, kako to uvijek biva, jednoj dugoj seriji bez poraza mora doći kraj, jer su naše legende Kizo i Božo pokleknule i i to se dogodilo baš u meču koji su igrali protiv izvrsno para Veselčić/Peša. Šteta što je Božo bio umoran od neplaniranog singla pa nije mogao pružiti svoju uobičajenu partiju. S vodstvom od 4:2 konačni rezultat se znao ali to nije umanjilo draž meča na prvom terenu u kojem su se sastali Bijuk/Pauković vs Dasović/Sorko. Opet su naši mladi lavovi izvrsno otvorili meč i poveli s 4:1 a zatim malo pali u igri što su gosti znalački iskoristili uspjeli doći do tie-breaka koji su lagano dobili. U drugom setu situacija je bila obrnuta, pa su gosti otvorili set s 4:0 ali naš singl pobjednici smanjuju na 4:2 no tada dolazi do prekida jer se nebo opet naljutilo i poslalo ponovno jaku kišu. Kao pravi domaćini, jer taj meč više ništa nije odlučivao, predali smo taj nedovršeni set tako da je konačni rezultat 5:2 za goste iz Vinkovaca.

Po običaju, uslijedilo je druženje i razgovor uz iće i piće s našim dragim gostima iz Vinkovaca. Nadamo se da nam neće ništa zamjeriti, trudili smo se biti dobri domaćini usprkos lošim vremenskim prilikama koje smo, poznatom teniskom upornošću i tvrdoglavošću ipak prebrodili. Iako u početku nije tako izgledalo, na kraju smo po sasvim ugodom vremenu za igru (bilo je i dosta sunca !) odigrali sve mečeve, svi se naigrali i na kraju malo podružili i razmijenili teniska iskustva. Ponovno je to bio jedan ugodan teniski dan, i za pobjednike i poražene…

Uvijek lijepo gostovanje u Velikoj – TK “Nevoljaš” – 19.05.2013.

U rano nedjeljno jutro veteranska ekipa krenula je put Velike na susret drugog kola lige. Iz pravca Kutjeva nadirala je ekipa u sastavu Siki, Kizo, Damir i Zvonko dok se s drugog boka (Kamenska) probijala brojčano ali ne i kvalitetno slabija trojka: Jujica, Vladek i kapetan ekipe. Gotovo sinhronizirano smo stigli kod našeg domaćina što je još jedan pokazatelj naše uigranosti po svim pitanjima. Kao i obično, domaćin nas je i više nego domaćinski dočekao i nakon lagane okrijepe krenule su prve dvije table. Usprkos lošoj prognozi za poslijepodne, dan je počeo sunčanim i prekrasnim vremenom pa smo ga željeli što više iskoristiti i odigrati sve planirane mečeve. Peta tabla donijela je jedan neobičan meč između našeg rekovalescenta Zvonka i domaćina Željka. Naime, rijetko se kad viđa da protivnik gotovo cijeli meč igra na mreži i praktički gotovo u svim situacijama nastoji završiti poenom skraćenim ili volej loptama. To je našeg Zvonka u prvom setu poprilično zbunilo tako da je prvi set mogao i drugačije završiti. Ipak, nakon tijesnog osvajanja prvog seta, Zvonko se ipak prilagodio i na kraju bez izgubljenog gema osvojio drugi set. U isto vrijeme na centralnom terenu ponovio se par od prošle godine, naš Vladek protiv Zorana. Iako je kvalitetnom meču ponovno bolji bio domaćin, ovaj put je to bio daleko neizvjesniji meč koji je odlučen tek u tie-breaku. Šteta što je Vladek onako brzo pobacao nekoliko lopti na početku tie-breaka koje je kasnije bilo teško nadoknaditi. U svakom slučaju, odličan otpor našeg mladog lava izvrsnom domaćem igraču. Nakon trenutnih 1:1, na teren br. 2 izlazi Siki i domaća prva tabla, Miroslav. U lijepom meču, s nekoliko prekrasnih poena, Siki je dokazao status favorita i iskoristio umor domaćina i time nas doveo u vodstvo od 2:1. Paralelno, na centralnom terenu i uz gromoglasno navijanje publike, odvijala se prava drama u kojoj su glavni učesnici bili naš Jukica i domaćin Sandi. Teško je i pobrojati sve zanimljive detalje meča a uzbudljivosti dovoljno govori i rezultat tie-breaka. Nakon prvog seta i neprekidno izjednačenog rezultatat u finišu je za nijansu bio bolji naš samuraj Juki. Nako što je drugi set otvorio maestralnom igrom i poveo s 3:0 svi smo pomslili kako je meč gotov. Osim jednog čovjeka, i to na žalost Jukice, bio je to njegov protivnik Sandi. Strpljivom igrom koristio je svaku Jukijevu grešku i mic po mic, skupljao poene i potpuno preokrenuo rezultat i tako u drugom set slavio s 6:3 ! No, tada tek prava drama dolazi ! Iako pshički potresen, Jukica bolje otvara tie-break i konstatno vodi i u svakom se trenutku čekalo da će njegov protivnik popustiti. Međutim, Sandi je opet pokazao čelične živce i na sve Jukijeve frljoke i bumerange, ostao je hladan i miran da bi završnica bila totalno dramatična. Meč lopte su se izmjenjivale čas na jednoj, čas na drugoj strani. Posebno će biti upamćena prva meč lopta Sandija kada je lobao Jukicu a ovaj je udarcem iza leđa tu istu loptu izvadio negdje tko zna gdje i smjestio ju u sam ćošak protivnikovog polja. I na kraju priče, kako uvijek biva, netko mora pogriješiti, ovaj put je to bio naš Jukica i s 12:14 potpisao naš drugi poraz. Bio je to meč za pamćenje. Posljednju singl dvoboj odigran je između dva Damira, našeg i domaćinskog kapetana. Naš Damir je bio bolji i iskoristio umor i teške noge domaćina pa je s lakoćom slavio i donesao nam vodstvo od 3:2. Za konačnu pobjedu bio nam je potreban još jedan bod koji nam je donesao par Kizivat/Gurović  u srazu s domaćinima Penavom i Prpićem. Usprkos početnoj nesigurnosti, nakon što je naš Kizo namjestio nišanske sprave i ispario aditive iz tijela, sve je bilo na našoj strani pa smo sigurnom igrom donijeli konačnu pobjedu. Na drugom terenu je drugi par Zdjelar/Jušta tijesno, opet nakon tie-breaka, poražen od domaćinskog para Dorontić/Pavić. Usprkos vodstvu u prvom setu, bolja igra domaćina tijekom drugog seta i pogotovo u tie-breaku donijela im je zaslužen bod i konačnio rezultat od 4:3 za našu ekipu. Nakon završenog meča, uslijedio je produženi “tie-break” u kojem smo mi i domaćini udruženi u jednu ekipu zajednički pobijedili jednog neimenovanog protivnika. Uz ispriku domaćinima zbog nesporazuma s tablama koja se dogodila bez zle namjere, još smo se malo podružili i pretresli teniske zanimljivosti i dogodovštine. Iza 17 h, ponovno smo po istom rasporedu i u istim smjerovima krenuli kući. Kao što je DHMZ i najavio, sa sjeverozapada je stizala oluja kojoj smo krenuli u susret. I baš kada smo prolazili preko Papuka, sastavila nas je obilna kiša i led, ali srećom smo mi prekaljena ekipa pa nije bilo nikakvog straha. Čak štaviše, Jukicine geografske bravure su nas nasmijale do suza (otoci kod Istre, Frankfurt i ostalo… :)) pa nas ni neki medo ne bi mogao uplašiti. Nadamo se da ćemo slijedeće godine moći uzvratiti domaćinima na gostoprimstvu a i odmah im najavljujemo da mogu kombinirati ploče po vlastitoj želji … mi se uvijek sa svim slažemo 🙂

Uvjerljiva domaća pobjeda protiv novaka u ligi – TK “Đurđenovac” – 12.05.2013.

Konačno. Krenula je naša veteranska liga. Raspored nam je u prvom kolu dodijelio ekipu TK “Đurđenovac” koja se po prvi put natječe u veteranskoj ligi. Osim što su gosti iz Đurđenovca novaci u ligaškom natjecanju gotovo većina igrača ima vrlo malo teniskog iskustva pa naša pobjeda ni u jednom trenutku nije dolazila u pitanje. Na kraju smo dobili susret bez izgubljenog seta što nam je donijelo prva 3 boda. Iako su se gosti fer i sportski borili i zaslužili svaki osvojeni gem, naše iskustvo je prevladalo pogotovo što smo od ove godine pojačani s dva nova igrača: Krunoslavom Silnerom i Sašom Felendešom. Upravo je Kruno debitirao u današnjem susretu i usprkos zamjetnoj tremi i bremenu velike odgovornosti i dobrom protivniku s druge strane mreže, rutinski je odradio prvi meč. Još jednom se pokazalo da nije isto igrati za seniore i veterane, naša liga je puno kompleksnija :). Na drugoj ploči Zoka je u zanimljivom meču uspio slomiti vrlo dobrog i ustrajnog protivnika dvaputa po 6:3. Naš “taliban” Gogi je opet bio spreman i nije dozvolio iznenađenje na trećoj tabli usprkos velikom žaru i htjenju njegovog protivnika. Majstor rasvjete i tenisa, Damir G. također nije bio darežljiv prema svom protivniku iako je i još poneki gem mogao zasluženo otići na gostujuću stranu. Peta tabla je donijela ogled domaćeg kapetana i gostujućeg igrača kojem se mora skinuti kapa do poda  jer je na meč došao gotovo direktno iz svatova i sportski odigrao svoj meč do kraja tako da je rezultat ovog meča bio i manje bitan. Kao i uvijek, parovi su bili zanimljivi u kojem su na prvoj ploči igrali dva Damira i sigurnom igrom donijeli još jedan bod. Drugi par su bili naši prekaljeni veterani Kizo i Božo tako da, usprkos solidnom otporu gostujućeg para, nije bilo prevelike drame. I tako smo završili prvi ovogodišnji susret po sasvim solidnom vremenu iako je postojala bojazan da bi nam kiša mogla pokvariti igru. Kao i obično, nakon završetka meča s gostima smo se uputili na ručak gdje smo pretresli niz teniskih tema. Bez obzira na poraz i trenutno slabiji igrački rejting, gosti će nam sasvim sigurno kroz neko vrijeme postati ravnopravni protivnici jer osim što imaju dobru tenisku infrastrukturu, pravi su sportaši i ljubitelji tenisa. Dakle, danas je bilo ovako, a dogodine…tko zna kako !