“TUNA” NAM DONIJELA BODOVE PROTIV TK “NEVOLJAŠ” VELIKA

Nakon praznične pauze i dva tjedna stanke, nastavili smo ligu veterana i to kao domaćini novajlijama u ligi TK „Velika“ iz Velike. Još na sam dan meča, postojale su nedoumice da li otkazati meč ili ne, s obzirom da se za poslijepodne najavljivala kiša. Iako smo mi kao domaćini bili skloniji za odgodu za drugi dan, gosti puni vremenskog optimizma nisu htjeli odustati od dolaska pa nije bilo druge nego nadati se da ćemo ipak imati sreće s vremenom. Na žalost, počelo je loše jer su gosti pristigli s kišom i nije bilo druge nego malo pričekati i nadati se da će ipak biti moguće igrati bez obzira na vrlo loš pogled u nebo. Srećom, kiša se malo smirila iako ne i prestala pa su tri ploče brzo krenule na igranje. Po običaju, igrao sam prvu ploču i to protiv njihovog igrača Igora kojeg se sjećam s prvog susreta veterana TK „Tvina“ uopće, još tamo 2005. godine, kada smo bili domaćini ekipi Požege. Iako je kišica stalno pomalo padala, meč smo normalno priveli kraju u kojem sam ostvario za nas prvi bod. Na drugoj ploči Vladek i njegov protivnik nisu bili te sreće pa su na početku drugog seta morali prekinuti meč zbog nove jače kiše. Za razliku od te dvije „mimoze“ na drugoj tabli, četvrta tabla je donijela pravi muški meč koji ni kiša nije mogla omesti, u kojem je Damir imao dostojnog protivnika u Slavku ali nam je naš mušketir donesao drugi zlata vrijedan bod. Što reći o Damiru i Slavku, nego bravo, tako se brane boje svog kluba bez obzira što i ne znamo o kojim bojama se radi, ali nema veze, to se tako kaže. Pošto je kišica malo oslabjela ali ne i prestala, naše „mimoze“ s druge table opet su izašle na teren. Na žalost, naš Vladek je bio malo previše rastresen zbog vremenskih uvjeta i licitarskih patika (podaci o ovome poznati su redakciji) pa nije mogao dati ono što on može. A može, i to jako puno ! U međuvremenu su startale i treća (Božo) i peta (Denis) ploča. Božo je opet bio dostojan svog nadimka „Kralj Tvinove prašine“ , pa iako je bilo prilično vlažno J , sve je odradio u svom klasičnom stilu „ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti“ ! Denis na petoj tabli ovaj put nije imao sreće ni u jednom dijelu meča. Prvo je igrao s odličnim igračem koji je definitivno prva ili druga ploča, drugo, malo ga je i sportska sreća u nekim trenucima napustila (eh, grip L). A treće, shvaćate ? Ups, htio sam reći, shvaćate kada vas neće i neće onda je i nebo protiv vas kao i što je bilo protiv njega pa se totalno smračilo i  uzelo mu i onu posljednju šansu da još ponešto proba napraviti u tom meču. Tako smo nakon singlova vodili s 3:2 pa su parovi trebali odlučiti pobjednika. Drugi naš par Vladek & Damir, dobro su počeli i poveli 4:2 ali su se tada malo dekoncentrirali i dozvolili protivniku da preokrenu rezultat i povedu s 5:4. za to vrijeme naš prvi par, Božo & Kizo, bili su u fazi zagrijavanja kada je došlo do proloma oblaka i prekida meča. Nakon strpljivog čekanja da se potop završi, for(TUNA) je odlučila da smo konačno mi osvojili taj presudni jedan bod u paru. Bravo za naše legende Kizu i Božu. I na tako teškom terenu još jednom su dokazali da su nepobjedivi. Veseli zbog prve pobjede ponovno smo se zaputili na naše staro mjesto gdje ugošćujemo naše protivnike, naravno to je „Barun“ našeg Vladeka. U ugodnoj i opuštenoj atmosferi, prepričavajući stare i nove doživljaje (neki su skoro ostali i bez novčanika, eh da im žena to sazna, bili bi diskvalificirani za neko vrijeme), ušli smo već u novi dan. Važno je reći da nam se u toku večeri pridružio i naš Zvonko. S onakvim ukazanjem i nastupom, prema njemu je Batman obična seoska kokica. Ne trebam ni reći, kako je atmosfera odmah bila još veselija … a tek kad je Božo tri puta glavom odvalio klupčicu iza sebe … urnebes … kao prvo, kao drugo i kao treće: shvaćaš !

Rezultati:

1. Nenad Gurović – Igor Fazekaš 6/2 6/0

2. Vlado Bijuk – Davor Vranić 2/6 /1/6

3. Božidar Jeremić – Marijan Matić – 6/1 6/1

4. Damir Gvojić – Slavko Kavaš 7/5 6/2

5. Denis Halupa – Želimir Mihić 1/6 3/6

Parovi: Kizivat/Jeremić – Fazekaš/Mihić 7/6 7/6

Gvojić/Bijuk – Vranić/Kavaš 4/6 4/6

POŠTENO UZVRAĆENO DOMAĆINSTOV TK “SLAVIJA” VINKOVCI

Eto konačno. Došlo je i proljeće, krenule se sve teniske aktivnosti punom parom pa tako i liga veterana Slavonije i Baranje gdje se i mi natječemo već 7. godinu zaredom. S obzirom da smo u dogovoru i uz zamolbu domaćina prvo kolo protiv TK “Đakova” odgodili, prvi meč koji smo odigrali ove sezone bio je na rasporedu u subotu 21.05.2011. Gosti su nam bili TK “Slavija” iz Vinkovaca koji su nas u pretprošle dvije sezone iznimno lijepo ugostili, kako po pitanju ića i pića, tako i po pitanju rezultata. Kao pravi domaćini, odlučili smo im uzvratiti. Krenimo redom. Iako smo bili prilično prorijeđeni izostancima važnih igrača, u meč smo krenuli vrlo dobro. Moja malenkost, u odsustvu velemajstora Zvonka, je bila prva ploča pa sam u ne baš sjajnoj ali dovoljno učinkovitoj igri pobijedio njihovog prvog igrača Slavena i tako mu uzvratio za prošlogodišnji poraz. Na drugoj ploči, Dragan je bio prilično indisponiran i u vrlo kratkom roku je izgubio od njihovog drugog igrača. Zašto je to bilo tako, pokazati će snimka i analiza cijelog meča, ali definitivno je jedna stvar usmjerila cijeli meč. Naime, prije samog početka, Dragan je na samom ulasku u teren ugledao pravu pravcatu zmiju i doživo svojevrstan šok koji se provlačio tijekom cijelog meča. Da je vidio npr. medvjeda sve bi bilo ok, ali zmiju … Zato je naša legenda Vlado ponovno na starim putevima slave i opet je opravdao epitet naše najveće nade. Treć i naš zadnji bod nam je donesao debitant u našim redovima Zdravko Kizivat zvani doktor (tenisa, da ne bi bilo zabune). U teškom i neizvjesnom meču, bio je za nijansu smireniji od svog protivnika i na kraju je slavio u tie-braku. Što reći za meč našeg drugog debitanta, Denisa Halupe koji će svoj meč pamtiti po njegovom trajanju. Nakon maratonske borbe s kapetanom gostujuće ekipe i iscrpljujućih tri sata tenisa, na kraju je poražen nakon dva tie-breaka. Šteta, jer je imao dobru priliku zabilježiti prvu pobjedu ali vrijedno se odmah prisjetiti našeg Vlade koji je na sličan način krenuo… a pogledajmo ga gdje sad. Samo mu je nebo granica. Dakle, za Denisa radi vrijeme ! Na žalost, oba para smo izgubili. Iako vidno umorni Pepa i treći naš debitant Zvonko Kožnjak, pružili su dobru igru i maskimalnu borbenost ali više od časnog poraza u ovom trenutku nisu mogli napraviti. I onda, defenitivna odluka je pala u zadnjem paru, gdje su Vlado i Kizo u neizvjesnom meču za nijansu bili slabiji od vrlo dobrog para gostiju tako da smo u konačnici bili poraženi s 3:4. Šteta, ali kao pravi domaćini uzvratili smo gostima sjećajući se njihove gostoljubivosti. Druženje smo nastavili u ugodnom okruženju ugostiteljskog objekta “Barun” gdje smo se nastojali barem djelomično odužiti gostima. Slijedeću subotu putujemo na sam kraj istočne Hrvatske Ilok, ali ovaj put vjerojatno u još jačem sastavu pa će možda i rezultati biti bolji iako ja nama svaki dobar, samo kada se igra 🙂

Rezultati:

Nenad Gurović – Slaven Mijatović 6/2 6/1

Dragan Perša – Marinko Ljoljo 1/6 0/6

Vlado Bijuk – Ivan Peranović 6/1 6/0

Zdravko Kizivat – Davor Čavka 6/4 3/6 TB 10/7

Denis Halupa – Damir Burić 7/5 6/7(8) TB 4/10

Petrović/Kožnjak – Ljoljo/Maćaš 4/6 4/6

Bijuk/Kizivat – Mijatović/Dujić 6/7(5) 2/6