TIJESAN PORAZ NA DOMAĆEM TERENU PROTIV TK “AS” ĐAKOVO
U četvrtak, 23.09.2010., u pretposljednjem meču ovogodišnje veteranske lige, bili smo domaćini teniskom klubu “As” iz Đakova. Spletom okolnosti, ponovno nismo mogli okupiti cijelu ekipu, ali i ova koja je bila na okupu, bila je spremna za pobjedu. Na žalost, iako su ovaj put reflektori bili spremni za mečeve, sada se dogodio sumrak u vidnom polju jednog gostujućeg igrača pa opet jedan meč nije priveden kraju, te je upravo taj bod bio presudan da izgubimo s 3:4. Krenimo redom.
Kako bi ubrzali odigravanje meča, peta i četvrta ploča su se igrale na terenima u Milanovcu. Na petoj ploči, Marinko je odigrao svoj drugi singl u veteranskoj karijeri, i usprkos tome što se dobro držao, protivnik je bio sretniji i spretniji, pa je izgubio s 2:6 1:6. Četvrtu ploču je igrao naš dokapetan, Božo, kojem je za dlaku izmakla pobjeda te je na kraju izgubio s 3:6 6:7. Svaki tie-break je jedna velika lutrija, u kojoj je Božo ovaj put ostao kratkih rukava iako je imao velikih prilika za pobjedu u tom meču. Na trećoj tabli igrao je Dragec, i zahvaljujući svom iskustvu, rutinski je odradio taj meč te pobijedio s 6:3 6:4. Druga ploča je donijela taj presudni meč koji nije priveden kraju. Naime, Dragan je igrao protiv protivnika koji je vrlo dobar igrač, s iskustvom igranja u 1. veteranskoj ligi, no usprkos tome, očito da je imao velikih problema pri procjeni i suđenju mnogobrojnih poena, pa je meč od početka bio vrlo napet. U takvom ozračju je vrlo teško biti koncentriran na igru, pogotovo igraču tipa Dragana koji je primjer fer i korektnog protivnika. Nakon mnogobrojnih primjedbi, krivog suđenja, povremeno i neprimjerene drskosti od strane protivnika, Dragan je pri rezultatu od 7:5 1:4, odlučio predati meč. Svatko tko je samo jednom igrao protiv Dragana, zna da Dragan predaje meč, samo ako isti stvarno nije mogao nastaviti. Na žalost, i takve neugodnosti su dio svakog sporta, a pogotovo tenisa ali i to treba shvatiti samo kao prolaznost, koja ne može umanjiti one druge, mnogobrojnije, lijepe stvari koje vežemo uz tenis i zbog kojeg ga na kraju krajeva i svi volimo igrati. Prva tabla donijela je meč između mene i njihovog najmlađeg igrača, ali ovaj put je moje iskustvo prevagnulo nad njegovom mladošću. Iako je na zagrijavanju moj protivnik djelovao moćno, u igri je to otišlo u drugu krajnost tj. u jednu njegovu bojažljivost i nesigurnost koju sam na kraju iskoristio i dobio meč s 6:2 6:1.
Tako je rezultat nakon singlova bio 3:2 za naše protivnike pa smo morali dobiti oba meča parova. Prvi par su bili Pepa i Dragec, no na žalost, njihova neuigranost i Pepin umor od cjelodnevne berbe rezultirale su uvjerljivim porazom od 1:6 2:6, iako se mora priznati da su imali zahtjevne protivnike, pa bi i u drugim okolnostima taj meč bio neizvjestan. Drugi par smo bili Dragan i ja, te smo pod sigurnom Draganovom dirigentskom palicom, uvjerljivo pobijedili s 6:2 6:3. Na žalost, osvojeni bod je bio samo dovoljan da ublažimo konačan poraz na 3:4.
Kako je dan bio lijep i sunčan, i večer nije bila pretjerano hladna, večerali smo na terasi. S obzirom da smo s ekipom iz Đakova igrali već nekoliko puta, svi se dosta dobro poznajemo, i ako izuzmemo već opisani incident koji se dogodio na drugoj tabli, sve ostalo je proteklo u lijepom i ugodnom ozračju, tako da će nam naši protivnici, bez obzira na tu sitnicu, uvijek biti dragi gosti.
I tako smo odigrali pretposljednje kolo veteranske lige, još nas očekuje domaćinstvo ekipi TK “Vinkovci III”, pa se nadamo da će nam vremenske prilike dopustiti i da to odigramo…
PORAZ U ŽUPANJI
U nedjelju, 12.09.2010., gostovali smo u Županji kod TK „Županja 1881“. Kiša koja je nemilosrdno padala cijeli petak i subotu, konačno je u nedjelju prestala, pa smo se optimistično uputili na prilično udaljeno gostovanje, uvjereni da ćemo ipak moći odigrati meč. Srećom se to i ostvarilo, pa iako smo s krajnjim rezultatom od 2:5 ukupno poraženi, na ništa drugo se ne možemo požaliti, vrijeme i gostoljubivost domaćina je bilo odlično. Naravno, kao i svako gostovanje, i ovo nije prošlo bez uzbuđenja na putu. Naime, nakon što smo do Đakova došli bez ikakvih problema, naravno poštujući sve zakonske propise o vožnji, dogodio se jedan problem. Odlučili smo da ćemo od Đakova do Županje koristiti auto-cestu, pa kako ja kao vozač prvog automobila ( suputnici Damir Gvojić i Goran Pauković) nisam bio siguran u kojem smjeru treba voziti, bio sam prisiljen koristiti uslugu navigacije. Da bi stvar bila zanimljivija, koristio sam najnoviji uređaj za navigaciju koji postoji, radi se o uređaju DG-1972, pravom tehnološkom čudu, potpuno humaniziranom uređaju, koji gotovo zamjenjuje suvozača, jedino što njega ne trebate vezati. I u trenutku odluke, nakon što smo prošli naplatne kućice i trebali odabrati smjer, Zagreb ili Osijek, uređaj DG-1972 je potpuno ljudskim glasom izgovorio „Osijek“ i mi smo krenuli u tom pravcu, a i drugi dio ekipe u drugom autu iza nas (vozač Dražen Petrović, te suputnici Zdenko Resler i Dragan Perša) su nas slijedili. Međutim, nakon što smo već prošli nekih stotinjak metara i trebali se uključiti na auto cestu, uređaj DG-1972 je izvršio korekciju pravca i rekao „Osijek ? Ne ! Zagreb“ ! I što sada, ništa nam nije preostalo nego da nastavimo dalje i dođemo do prvog izlaza koji je bio za 23 km kod Čepina ! Iako su shvatili da smo krenuli u pogrešnom smjeru, drugi dio ekipe nas je slijedio, što pokazuje da smo zaista prava ekipa, i u pravom i u krivom smjeru. Na naplatnim kućicama smo se okrenuli nazad u pravom smjeru (doduše mi iz prvog auta prije kućica, a ekipa iz drugog auta poslije kućica, no to toliko i nije bitno, radi se svega o nekih desetak metara 😉 ). Usprkos vremenskom gubitku koji nam je ta vražja tehnika prouzročila, na meč smo stigli u točno zakazano vrijeme tj. 11 h.
Kako je bilo lijepo sunčano vrijeme, brzo smo se požurili na terene istovremeno igrajući svih pet singlova. Mečevi su se odvijali slijedećim redom. Na petoj tabli je igrao Zdenko i nakon teške borbe u prvom setu kojeg je dobio s 7:6, drugi je lagano riješio u svoju korist s 6:1 i donesao nam jedan bod. Njegov protivnik mi se žalio kako mu slijedeći ne smijemo dodijeliti takvog maratonca jer više nije imao ideje kuda ubaciti lopticu a da je Zdenko ne može stići. Klasičan Zdenkov meč. Na četvrtoj tabli, Gogi je uvjerljivo i sigurno dobio meč s 6:1 6:0 i donesao nam drugi bod. Na žalost slijedeća tri smo izgubili. Prvo je Pepa na trećoj tabli relativno lagano poražen s 3:6 0:6, ali taj njegov poraz ima opravdanje. Kao igrač koji je u posljednje vrijeme pružao izvanredne partije, svi smo od njega očekivali više, ali očito da je putovanje bitno utjecalo na njegovu igru (prvo uspavljujuća vožnja po propisima, pa nagli šok odlaska u krivom smjeru, itd.) . No, nema sumnje da će u slijedećim mečevima opet biti onaj pravi. Na drugoj tabli, Dragan je opet igrao treći set tie-brak, nakon 6:3 4:6, i kao u Vinkovcima, opet je sve otišlo na protivnikovu stranu s 10:4. Na prvoj tabli sam igrao ja, i rezultat od 4:6 4:6 sve govori, tako blizu a tako daleko. Uglavnom stara priča kao i cijelu ovu godinu, kada nema pravog forhenda onda nema ni rezultata.
U igranje parova smo ušli s rezultatom 2:3 pa je bilo potrebno da dobijemo oba para. Prvi par je bio Zdenko i Pepa, a drugi Dragan i Damir. S obzirom na Pepino stanje koje sam već opisao u njegovom singlu, nije ni bilo za očekivati da će oni taj meč dobiti pa su poraženi s 3:6 1:6. Šteta, jer su inače Zdenko i Pepa odličan par i mislim da bi se njihovi protivnici u uobičajenim okolnostima dobrano namučili. Ovako, možemo se samo žaliti na navigaciju i znakove na cesti 🙂 . Naš drugi par je izvrsno počeo meč, i vodio s 5:2, pa pri 5:4 imao i jednu set loptu, ali na kraju su sve prosuli i bili poraženi s 6:7. I u drugom setu su dobro igrali ali opet nije bilo dovoljno jer su i taj set izgubili s 5:7. Imali su sve, a na kraju ništa. I tako je konačan rezultat bio 5:2 za domaćine, sasvim zasluženo. Za utjehu, Gogi i ja smo, odigrali isto jedan meč parova s domaćinima koji smo dobili s 7:5 7:5, pa eto, bar smo se svi naigrali.
Nakon sastavljanja zapisnika ( prilog u galeriji) i fotkanja za zajedničku uspomenu, domaćini su nam priredili ručak pa smo se nakon napornog putovanja i meča, malo opustili. Na kraju smo se zahvalili domaćinima na gostoprimstvu i nadamo se da ćemo im slijedeće godine moći uzvratiti istom mjerom uz garanciju da kod nas neće moći zalutati na auto-cesti. Sreća, da je nemamo. 😉 . I tako smo već oko 18 h sretno stigli u Viroviticu …
PORAZ U SUMRAK – TK “ĐAKOVO 2”
U nedjelju, 05.09.2010. , veterani TK “Tvina” odigrali su meč protiv TK “Đakovo 2” iz Đakova. Kao domaćini, pogodili smo u odabiru dana za igru, jer je nedjelja, nakon kišne noći, osvanula okupana suncem pa je dan bio kao stvoren za igru. Na žalost, to se odnosilo samo na dan, noć je donijela nešto drugo ali o tome nešto kasnije. Neplanirani otkazi i ozljede, bitno su nam prorijedili sastav, ali i ekipa koja je na kraju bila spremna za meč, odlučila je skupo prodati svoju “sportsku kožu” . Sastav ekipe bio je slijedeći: Božidar Jeremić, Zdenko Resler, Zvonimir Zdjelar, Damir Gvojić, Goran Pauković i Nenad Gurović. Mečeve smo započeli oko 14.30 h na tri igrališta na prve tri table. Prema rejtingu igrača, na prvoj tabli igrala je moja malenkost i konačno sam, nakon dva poraza, došao do prve pobjede u ovogodišnjoj ligi. Iako nisam odigrao neki posebno kvalitetan meč, ipak sam manje griješio od mog protivnika, a u ključnim trenucima sam odigrao poneki dobar poen, te sam na kraju konačno pobjedio. Vrijedno je napomenuti da je moj protivnik, Marinko Lukić, inače teniski trener i teniski linijski sudac, pa je u svojoj karijeri sudio mnogim vrhunskim tenisačima, npr. Ivaniševiću, McEnrou, Sanchezu, Piolinu, Edbergu itd. pa ne moram isticati kako nije bila nijedna sporna lopta i kako je užitak igrati meč s igračem u kojem se sve odvija u sportskom duhu. Na drugoj tabli, Goran Pauković zvani Gogi tj. Pauk imao je dobiven meč, ali je na kraju u maratonskom dvoboju ipak poražen u tie-braku. Nakon što je prvi set dobio, a u drugom bio do samog kraju u vodstvu i uspješno kontrolirao rezultat, ipak mu se dogodio pad koncentracije, pa je nakon 1:1 u setovima došlo do odlučujućeg tie-braka u kojem je njegov protivnik za nijansu bio hrabriji i agresivniji što mu je na kraju donijelo i pobjedu od 10:7. Na trećoj tabli, dogodila se obratna situacija, u kojoj je Zdenko uspio pobjediti vrlo jakog kapetana protivničke momčadi. Nakon što je prvi set dobio s 6:3, Zdenko je istim rezultatom poražen u drugom, pa je opet odlučivao tie-brak, u kojem opet rezultat bio 10:7, ali ovaj put za našeg igrača pa smo osvojili vrlo vrijedan bod. Na četvrtoj tabli, Damir je imao vrlo težak posao pobijediti jer je ispred sebe imao vrlo dobrog igrača, a k tome i ljevorukog, što znači često biti vrlo neugodna okolnost za sve tenisače. To se na kraju i obistinilo, pa je uz nedostatak strpljenja i relativno neiskustvo, Damir poražen iako je uz malo bolju taktiku, taj meč mogao otići i u drugom smjeru. Peta tabla, donesla je dvoboj između Bože i najstarijeg igrača u cijelom susretu (1942.g.). Usprkos godinama, Božin protivnik je pokazao kako se i u tim godinama može igrati dobar i kvalitetan tenis, pa je prvi set bio borba do posljednjeg poena, kojeg je Božo na kraju uspio dobiti u tie-braku s 7:6, iako je prvi set gubio s 3:0. Nakon tako iscrpljujućeg prvog seta, drugi set je bio za nijansu trkački slabiji iako se opet ponovila borba za svaki poen, no tu se naš Božo ipak nešto bolje snašao i na kraju dobio taj drugi set s 6:2.
Nakon završenih pet singl mečeva, imali smo vodstvo od 3:2 i od preostala dva meča parova, trebali smo jednu pobjedu za ukupan trijumf. Nakon međusobnih konzultacija, dogovor je bio da naši parovi budu slijedeći: Zdjelar/Resler i Pauković/Gurović. Par Zdjelar/Resler izvrsno je počeo svoj meč, pa su uz poslovičnu Zdenkovu mirnoću i preciznost i uz Zvonkovu uobičajenu agresivnost na mreži, dobili prvi set s 6:2. No tada dolazi do problema uzrokovanih višom silom i onom konstatatacijom na početku meča o danu i noći. Naime, kako se počeo spuštati sumrak i bližila se noć, bilo je potrebno upaliti rasvjetu. Na žalost, dogodila se pomalo bizarna situacija da se pokvarila bravica na prekidaču za uključenje reflektora pa se i uz najbolju volju isti nisu mogli uključiti. Iz toga razloga, naš par je potonuo u drugom setu i vrlo lagano izgubio s 2:6 s obzirom da se vidljivost neprestano smanjivala. Jasno je da su tako otežani uvjeti bili jednaki i za naš par kao i za protivnike, međutim nedvojbeno je ta situacija najmanje odogovarala Zvonku koji općenito ima problema s vidom pri dnevnoj svjetlosti, tako da se njegovi mnogobrojni promašaji u drugom setu ne mogu pripisati ničemu drugome osim sumraku. Nakon 1:1 u setovima, odigravanje tie-braka zbog totalnog mraka više nije bilo moguće pa smo, kao domaćini, morali predati meč. A s obzirom da je drugi par Pauković/Gurović, počeo svoj meč još kasnije, odigrano je svega nekoliko gemova prvog seta i to već po totalnom sumraku pa nije bile druge nego da i taj meč predamo. Na taj način, od 3:2 , došli smo do poraza od 3:4. I mi i naši gosti, malo smo se razočarali zbog takvog ishoda, jer nam rezultat nije u prvom planu, i svima je bilo žao što se meč nije do kraja mogao sportski završiti. No, ništa strašno, i to će nam za par godina biti jedan od tema za neki novi teniski meč kada će neko početi: ” Sjećate li se onda kada nismo mogli upaliti rasvjetu, a baš smo ih trebali nabrijati … bla-bla…”.
Raspoloženje smo si popravili s dobrim roštiljom i šiš-ćevapima kojima smo počastili goste i izmjenili opet neke priče i iskustva s mišlju na slijedeći novi meč…
Z104
