2008. – opet drugi, ali odozada 🙂

U novu sezonu smo ušli oslabljeni za neigranje Bjelog koji je pritisnut vojničkim obvezama morao otkazati sudjelovanje u ekipi. No, stručni stožer ekipe nije mirovao pa je u skladu s proklamiranom politikom kontinuiranog pomlađivanja momčadi, novi član postao Damir Gvojić. Procjena je bila da će nam, osim teniskog znanja i borbenosti, donijeti i neophodnu dozu profinjenosti i intelektualnosti koja je svojstvena umjetničkom miljeu iz kojeg dolazi. Jer, tenis je ipak  gospodski sport, u kojem je dašak kulture neophodan, pogotovo u situacijama kada se gubi.

Prvi susret smo bili domaćini našim starim poznanicima TK „Orahovica“ koje u prethodna dva puta nismo uspjeli pobijediti. Na žalost, treća ipak nije bila sreća i opet nam se dogodio tijesan poraz. Zvonko i Vlado osvojili su pojedinačne bodove te smo tako nakon singlova gubili s dohvatljivih 2:3. Za ukupnu pobjedu bilo nam je neophodna pobjeda u oba para. I dok je par Petrović/Jeremić pružio odličnu igru u svladao jaki gostujući par, naš drugi par Gurović/Jušta nije bio na visini zadatka. Veliki pritisak i odličan gostujući par bila je previsoka prepreka za naš par pa je konačni rezultat bio samo časni poraz. I sve je na kraju bilo uobičajeno, opet smo se tješili da smo bili maksimalno popunjeni s devet igrača, da smo tijesno izgubili i da ćemo ih drugi put naprašiti …

Uslijedilo je gostovanje kod TK „Kuna“ iz Valpova na koje smo krenuli usprkos vrlo neizvjesnoj meteorološkoj situaciji koja je bila predviđena za taj dan. Prema informacijama koje smo dobili od Steve Vrača (to je naša veza u DHMZ), za to poslijepodne su bili predviđeni pljuskovi i grmljavinsko nevrijeme posvuda u Slavoniji. Upravo su Ladimirevci, mjesto gdje TK „Kuna“ ima svoja igrališta,  bili označeni kao mjesto koje bi sve te neprilike možda mogle zaobići. Nebo koje smo stalno gledali dok smo putovali na susret nije baš davalo velike nade da će tako biti, ali ipak smo se nadali da nas Stevo Vrač neće ni ovaj put zeznuti. Nakon što smo stigli u prekrasnu tenisku oazu domaćina krenuli su mečevi. Kako domaćin ima samo dva igrališta, dvije singl ploče su igrale na drugoj lokaciji. Nakon singlova uspjeli smo povesti s 3:2 pa nam je za konačnu pobjedu trebao jedan bod iz parova. Prvi naš Perša/Bijuk je nakon dramatične borbe poražen u tie-breaku s 7:10. Ali, zato je naš drugi ubojiti par Jeremić/Zdjelar opravdao očekivanja i s tijesnih ali slatkih 6:4 6:4 donio nam prvu pobjedu u sezoni 2008. A što reći za vrijeme ? Par kapljica kiše i to je sve ! A uokolo je sve grmjelo i sijevalo, tuča i kiša, ali iznad nas kao da je bio nebeski kišobran. Na kraju smo svi bili zadovoljni, oni koji su pobijedili zato što su pobijedili, oni koji su izgubili zato što su igrali, a svi zajedno zato što smo se lijepo proveli i sretno stigli kući.

Na drugo gostovanje krenuli smo  u Osijek  gdje smo prvi put igrali protiv TK „Dvorac“ . Po izuzetno vrućem i lijepom danu, sedmorica veličanstvenih je zaigrala na lijepim terenima domaćina. Na žalost, rezultat i nije bio baš veličanstven. Nakon pojedinačnih mečeva sve je mirisalo na katastrofu jer nismo osvojili ni jedan bod tj. bilo je 5:0 za domaćine i ukupni pobjednik se već znao. Iako su Zvonko i Dragan na prve dvije table pružili vrlo dobru igru protiv sebe su imali izuzetno dobre igrače pa osim časnog poraza ništa više nisu mogli postići. Na slijedeće dvije table, Pepa i Zdenko su imali svoje prilike ali sve je opet otišlo na stranu njihovih protivnika iako je moglo biti i drugačije. A na petoj tabli naš Vladek je opet za protivnika imao „dedeka“ a zna se da mu takvi igrači ne leže pa i krajnji rezultat ne čudi. Da bi ipak malo ublažili gorak okus nakon pojedinačnih mečeva, u oba meča parova smo pokazali da nismo baš kanta za napucavanje pa smo konačni rezultat sveli na podnošljivih 2:5. Za kraj nas je domaći počastio s ljutim slavonskim čobancem. Iako smo taj dan bili teniski inferiorni, za stolom smo definitivno izvojevali pobjedu. Posebno se tu istakla naša prva tabla Zvonko, koji je neumorno praznio tanjure s ljutim sadržajem. Iako ga je znoj oblijevao tako da je morao imati ručnik oko vrata, još je jednom pokazao kako se brane boje svog kluba. Naš Zvonko feferonko nije posustajao dok nismo ispraznili kotlić i domaćinu pokazali kako se „igra“ za stolom. Siti i „ljuti“ mirno smo se vratili dok je Virovitica već spavala.

Posljednji meč sezone odigrali smo u jesenskom terminu u kojem smo bili domaćini „gostima“ iz Virovitice tj. TK „Didon“. Opet smo bili maksimalno ekipirani s devet igrača i željeli smo gostima uzvratiti za poraz od prošle sezone. Na prve dvije table smo osvojili dva boda i to nakon dramatičnih tie-breakova. Zatim su naši protivnici izjednačili na 2:2 da bi nas  Gogi uvjerljivom i sigurnom igrom doveo do vodstva od 3:2. I tada su uslijedili odlučujući parovi. Na žalost, naš prvi par, debitant Damir i nedebitant Damir, nisu uspjeli. Trema i dobar protivnik učinili su svoje i rezultat je bio 3:3. Iako je bilo teško za očekivati da će naš drugi par Jeremić/Krepelnik učiniti čudo, ono se skoro dogodilo. Nakon lagano izgubljenog prvog seta, u drugom su se lavovski borili protiv objektivno boljeg para, da bi se sve odlučilo u tie-breaku drugog seta u kojem su na kraju nesretno i nespretno poraženi. Tako smo s trećim porazom završili sezonu, ali nam to nije smetalo da se opustimo na večeri s našim „gostima“.

Kada se sve na kraju zbroji, iako sezona ovaj put nije bila rezultatski dobra, ostalo je sve bilo kao i do tada tj. više nego dobro. Ponovno smo bili izvrsno popunjeni, sve smo susrete odigrali, bilo je puno dobrih mečeva, atmosfera je bila dobra, dobili smo još jednog novog člana, i već smo počeli s planovima za novu sezonu.