2007. – drugo mjesto i razigravanje
U novu sezonu ušli smo bez legende Čarlija koji se odlučio posvetiti HTS-ovim turnirima, ali smo zato dobili dva nova igrača: Gorana Paukovića Pauka i Nenada Bjelicu Bjelog. Prvi susret smo odigrali na lijepim terenima u Našicama gdje smo bili bolji od domaćina s 5:2. S tog meča posebno je ostao upamćen meč našeg para Bijuk-Jušta koji je s pregršt fizikalno nedokazivih udaraca iznenadio protivnički par i donio nam vrijedan bod. Poslije završenog meča domaćin nam je priredio meketavu bogatu večeru pa smo se siti i s bodovima vratili u Viroviticu.
Točno nakon tjedan dana bili smo domaćini TK “Đakovo 2” u susretu koji je bio izuzetno dramatičan. Između ostalog, jedan od razloga zbog kojeg ćemo pamtiti ovaj susret je meč našeg Vladeka protiv najstarijeg gostujućeg igrača. Razlika od skoro 30 godina jako je razveselila našeg mladog lava, ali samo dok meč nije počeo. “Dedica”, kako je od milja Vladek tepao svom protivniku, uskoro je provozao našeg lavića koji je na jedvite jade dočekao kraj meča. Rezultat od 6:2 6:2 za “dedicu” pokazao je kako se odvijao meč. Nakon što je rezultat u singlu bio 2:2 naš Damir Jušta vodio je tešku borbu na petoj tabli. Iako je prvi set izgubio s 5:7, nije se predavao pa mu se ta upornost isplatila te je s istim rezultatom ali ovaj put u svoju korist osvojio drugi set. Dobitak drugog seta mu je dao još i dodatni vjetar u leđa pa je uz podršku svojih navijača na kraju dobio i tie-break i tako nam omogućio da povedemo s 3:2. Tada su uslijedili parovi u kojima su gosti ubrzo dobili prvi meč i tako izjednačili rezultat na 3:3. Ostao je posljednji odlučujući meč u kojem nas je predstavljao par Perša i debitant Bjelica. Nakon gubitka prvog seta s 4:6, opet smo se pobojali da ćemo izgubiti s “našim” rezultatom 3:4. Međutim, tako nisu mislili i naši dečki na terenu koji su maksimalnom upornošću i zalaganjem uspjeli preokrenuti drugi set i nakon 6:6 i neizvjesnog tie-breaka s 7:4 osvojili drugi set. Na kraju, cijeli susret stao je u posljednji produženi tie-break. Uz gromoglasnu podršku tribina pod svjetlima reflektora, kombinacija Draganovog iskustva i debitantske drskosti Bjelog, donijela nam je, nakon dramatičnih 12:10, konačnu pobjedu od 4:3 ! Nakon takvih mečeva, uz večeru imali smo o čemu pričati i analizirati a ponekog i zafrkavati (našeg Vladeka dedeka).
Po prekrasnom vremenu, u dva auta krenuli smo u Osijek na susret s istoimenim domaćinom. U samom centru Osijeka u prelijepom ambijentu parka, uspjeli smo pobijediti domaćine s 4:3. Istina, zadnji ključni meč parova smo dobili nakon prekida jer je jedan igrač domaćinskog para taj dan očito ustao na lijevu (ili desnu, ako je ljevak) nogu pa je u sred meča, nezadovoljan jednom odsuđenom loptom napustio teren. No, kako su svi koji su gledali taj meč uključujući i domaćine, vidjeli da u tim spornom poeni u stvari ništa nije bilo sporno, domaćin je priznao poraz u tom meču a na taj način i poraz u cijelom susretu. Taj mali eksces nije mogao pomutiti naš apetit, što je vidljivo i iz galerije fotografija. Od odigranih mečeva, svakako treba izdvojiti pobjedu Vlade koji je konačno razbio prokletstvo tie-breaka i oba seta dobio s 7:6 7:6. Nakon šest veteranskih poraza, bila je to njegova prva pobjeda s rezultatom koji nije mogao biti slađi.
Iako smo slijedeći meč igrali u Virovitici, bili smo gosti. Voljom žrijeba, ove godine smo bili u skupini zajedno s drugim virovovitičkim klubom TK “Didon”. Na žalost, zapisnik koji se može vidjeti u PDF dokumentu, ne sadrži rezultate ali se ukupan rezultat zna, 4:3 za domaćine. Kao i obično, odlučivali je igra parova jer smo nakon pojedinačnih mečeva vodili s 3:2. No, parovi domaćina su ipak bili bolji pa smo u oba meča ubilježili poraze što je rezultiralo i konačnim porazom. Usprokos tome, nismo bili tužni, opet je igrala cijela ekipa od 9 igrača, čak smo imali i jednog prekobrojnog igrača. Na taj način se isplatilo izgubiti.
U posljednjem kolu lige, ugostili smo TK “Vinkovci 3” koje smo nimalo domaćinski “počastili” s rezultatom od 5:2 u našu korist. Vrijedno je istaknuti i debitiranje drugogo novog igrača ove sezone, Gorana Paukovića Gogija zvanog Pauk. Gogi je igrao meč u paru s drugim našim mladićem Vladom, i bez obzira na tijesan poraz od 4:6 6:7, pokazali su da se na njih itekako može računati. Dok je Vlado polako izrastao u klasnog igrača, Gogi nam se tek pridružio ali se odmah vidjelo da će i on uskoro stopama svog prijatelja i učitelja Vlade. Vrijeme će pokazati, prema onoj otrcanoj frazi, kako će i u ovom slučaju učenik nadmašiti učitelja.
I tako smo sezonu završili kao drugi iza TK “Didona” što je bio dokaz kako virovitički veteranski tenis ipak ima kvalitetu. Prema važećim propozicijama, u jesen smo igrali kvalifikacijski polufinalni susret s prvoplasiranom ekipom iz grupe B2, a to je bila ekipa TK “Borovo Naselje”. Iako smo ih prethodnu sezonu pobijedili, znali smo da ćemo ovaj put imati puno teži posao. To se i obistinilo, jer su se u odnosu na prošlu sezonu, domaćini poprilično pojačali. Sve je bilo gotovo nakon pojedinačnih mečeva u kojima smo gubili s 4:1. Dojam smo popravili s pobjedom u oba para, ali pobjedi domaćina se ništa nije moglo prigovoriti jer su bili bolji i zasluženo pobijedili. Kao i na prošlom gostovanju, bez obzira na poraz, ponovno nam je bilo ugodno s domaćinima pa nas taj poraz uopće nije previše pogodio.
S tim mečom, završila je sezona s kojem smo opet mogli biti više nego zadovoljni. Opet smo odigrali sve mečeve, igrali kvalifikacije, doživjeli dva tijesna poraza, odigrali i gledali niz uzbudljivih mečeva i ugodno se družili kao domaćini i kao gosti. Sasvim sigurno, sezona koju bi rado ponovili.
[
