2006. – prvo mjesto !
Drugu sezonu otvorili smo gostovanjem u Valpovu, bolje rečeno u Ladimirevcima, gdje smo u prekrasnom ambijentu dočekani od TK “Kuna” iz Valpova. U odnosu na prošlu godinu, u ovu sezonu smo ušli bez Mirka Petraša, Duje Kaselja i Gorana Farkaša. Umjesto njih, priključili su nam se dva nova igrača, slatinska legenda Tihomir Hrupački-Čarli i naše gore list, Damir Jušta. U prvom meču, i to na prvoj ploči, debitirao je upravo Čarli i donesao nam prvi bod. Već nakon pojedinačnih mečeva imali smo nedostižno vodstvo od 4:1, ali to nije umanjilo zanimljivost i srčanost mečeva u parovima koje smo ipak na kraju izgubili ali smo bodove odnijeli kući.
Voljom žrijeba, u drugom kolu ponovno smo, kao i prošle sezone bili domaćini TK “Đakovo 3”, ali ovaj put smo mi bili bolji i obilato naplatili prošlogodišnji tijesan poraz. Krajnji rezultat meča od 6:1 govori o našoj dobroj igri. Jedini izgubljeni meč upisao je naš mladac Vlado i to tek nakon osvojenog prvog seta i zatim dva izgubljena tie-breaka. Očito da je neiskustvo učinilo svoje, no za vrijeme večere, naš Vladek više nije bio tako neiskusan (pogledati galeriju).
Rano ujutro, po sunčanom i prekrasnom vremenu, u nedjelju 21.05.2006. naša mala ali jaka ekipa otisnula se na put u Borovo Naselje gdje su nas ugostili istoimeni domaćini. Na lijepim terenima domaćina ponovno smo pružili dobru igru pa naša pobjeda nije dolazila u pitanje tako da je rezultat od 6:1 za nas bio realan odraz stanja na terenu. Naravno, ne treba ni spominjati da je opet taj jedan poraz upisao naš mladac Vlado, i opet u produženom tie-breaku. Njemu za utjehu, svi veliki igrači moraju proći takve situacije tako da mu je nakon grupne psihološke terapije, odmah bilo lakše. A kada je riječ o psihologiji, svakako bi se Dragecova pobjeda na trećoj tabli mogla nazvati čista psihologija. Nakon što ga je njegov protivnik dobro “ispeglao” u prvom setu i dao mu samo jedan gem, odmah je poveo nastavio tako i u drugom, ali tada se, kasnije se pokazalo, dogodio ključni moment meča. Dragecovom protivniku je pukao špan, što je normalna i uobičajena stvar u tenisu. No, vrlo je neuobičajeno kako je Dragec uspio uvjeriti svog protivnika da će mu to jako smetati pri daljnjoj igri (nije imao isti drugi reket), da je to veliki problem u tenisu kada se nema dva ista reketa, da to uvijek odnese malo loptu van, i ostalo bla-bla. Rezultat svega je bio da je Dragec glatko dobio drugi set, a i u tie-breaku se prošetao do konačne pobjede. Vjerujem da je njegov protivnik od tog dana na tenis išao s najmanje tri ista reketa. Bez obzira na sva događanja na terenu, s domaćinima smo se ugodno družili i skupno fotografirali za uspomenu a zatim se, uz prigodno stajanje u Vukovaru, sretno vratili kući.
Domaćinstvo koje je uslijedilo, odlučivalo je o borbi za prvo mjesto. Protivnik nam je bila kvalitetna ekipa iz TK “Belišće”. Nakon mečeva druge i pete table, u kojima smo jedan meč glatko dobili a drugi glatko izgubili, rezultat je bio 1:1. Tada slijedi prava drama i preokret koji je bio teško za očekivati. U sva tri preostala meča, naši igrači su izgubili prve setove pa smo bili u vrlo teškoj situaciji. No, tada dolazi do preokreta pa oba naša Dragana i Čarli osvajaju druge setove a zatim i sva tri tie-breaka i tako nam donose rezultat od 4:1 i ukupnu pobjedu. I u igri parova je bilo uzbudljivo gdje su naša dva para tijesno poražena ali su svi pokazali dobru igru, a posebno se to odnosi na Damira Juštu koji je uz rame našeg dokapetana Božu, izvrsno odigrao meč. Kao što i često biva u sportu, ne pobjeđuje uvijek bolji, nekada i spretniji i sretniji, a ovaj put smo to bili mi.
Na žalost posljednji meč sezone nismo odigrali jer nam je TK “Ilok” predao meč. Iako taj meč više nije mogao utjecati na naše prvo mjesto, svi smo ga željeli odigrati ali naši protivnici su imali nekih problema oko ekipiranja pa je konačan dogovor bio da se meč konstatira kao neodigran.
Kao osvajači prvog mjesta u B-1 grupi, za ulazak u viši rang, morali smo razigravati s drugoplasiranim iz B-2 grupe. Prema rasporedu i tablici, odlučeno je da budemo domaćini TK “Orahovica”. Susret se igrao 14.09.2006. kada je sezona već polako bila na izmaku ali vrijeme je bilo izuzetno lijepo i pogodno za igru. Bez obzira na važnost meča, nismo kao ni u jednom susretu dotada, odustali od naše filozofije pa je i ovaj put ekipa bila maksimalno popunjena s 9 igrača. Kako smo igrali protiv izvrsne ekipe, šanse su nam bile minimalne. No, na terenu to i nije izgledalo tako glatko kao što možda rezultat od 5:2 za goste sugerira. Bilo je tu i te kako velike borbe, kako pojedinačno tako i u paru. Dovoljno se samo prisjetiti našeg Vladeka i njegovog uobičajenog rezultata u obliku poraza u produženom tie-breaku, ovaj put po sumraku. U svakom slučaju, ponovno smo pružili dobru partiju ali ovaj put su naši protivnici bili spretniji i sretniji.
I tako je završila sezona s kojom smo mogli biti još zadovoljniji nego s prošlom, ako gledamo samo rezultatski. Ostalo je sve opet bilo odlično, od popunjenosti do zabave i druženja u svim susretima.
lv2006